Voćar u svom voćnjaku – prvi glasnik proljeća

Što zbog blagdana, što zbog kiše – nismo imali previše prilika za obavljanje radova u voćnjaku. Par sati, ukradenih tu i tamo prije mraka, nisu ni približno dovoljna za dovođenja voćnjaka u red. Srećom, vrijeme nas je napokon poslužilo na Uskrsni ponedjeljak pa samo se od jutra puni elana bacili na posao.

Kopali smo i pritom aplicirali ekološko, peletirano gnojivo, kosili kako bi haskapi dobili što više zraka i uhvatili što više proljetnog sunca, pa malo obrezivali, podsađivali… dan nam je proletio bez da smo se sjetili ručati.

Još dva ovakva dana pa smo gotovi sa starim voćnjakom i možemo svu pažnju posvetiti novom, jednako velikom voćnjaku. Kad završimo s poslom tamo, ponovno će trebati kositi stari voćnjak, pa frezati novi, plijeviti jedan, prskati drugi… i tako u krug slijedećih 6-7 mjeseci. Posla k’o u priči.

No, pogled na naše sve zelenije i jedrije haskape koji tek što nisu eksplodirali u vrtlogu cvjetova, lišća i života, tjera nas da guramo dalje. Vjerujemo u haskap – malu ljubičastu bobicu koja nas je osvojila pa ćemo i dalje malo kositi, pa malo kopati, prskati, frezati i raditi još sto poslova, nepohodnih da bi mala ljubičasta bobica našla svoj put i do vas.

Napomena: Mačak na fotografijama nije, ni na koji način, sudjelovao u današnjim radovima. Došao je na kraju, kao slučajno.